Fotografije
Lokacija
Anketa
Dolina Sv. Ane

Rusevine palate Sbutega - Glavati. Prcanj

istorijska i arhitektonska analiza

Palace Sbutega Prcanj - Glavati, UNESCO Natural and Culturo-Historical region of Kotor, Montenegro

Na stotinjak metara daleko od mora i pedesetak metara nadmorske visine u zatonu poznatom kao Pecarevo ili Glavati, u naselju Prcanj u Crnoj Gori, nalazi se gradjevina danas u rusevinama koja je bila rezidencija po svemu sudeci neke plemicke porodice. Malo se zna o ovoj palati, usljed nedostatka arhivske gradje a neposjedovanja ikakvog uklesanog simbola, grba ili natpisa na fasadi. Medjutim, po tehnikama gradnje, dispoziciji i arhitektonskoj koncepciji kao i materijalima i tehnikama obrade, moglo bi se zakljuciti da potice iz XIV vijeka. Rezidencija se nalazi nedaleko od Crkve Sv Ane u podrucju Glavati- Prcanj, za koju se smatra da datira iz istog perioda. Cetrnaesti vijek je period kada je na ovom podrucju vladala dinastija Nemanjica, potom Ugarska kraljevina a kasnije i bosanski kralj Tvrtko I. U tom periodu naselja se uz more sem utvrdjenih gradova poput Kotora, nijesu jos bila razvila te su egzistirala na visim kotama u brdu kao seoske naseobine koje su se oslanjale na lokalnu poljoprivredu. Veoma cesti upadi pirata, a potom i napadi Turaka ali i plemena iz unutrasnjosti, bila su dovoljno ucestala da se karakter rezidencijalne arhitekture u zaledju morao podrediti odbrani od upada pljackasa.

Palata tj. danasnje rusevine snimljene na terenu februara 2018. godine, sastoje se od 4 zida glavnog korpusa palate i jednog aneksa sa gornje zapadne strade po svemu sudeci bivse stale. Prednje procelje zida ka Kotoru na sredini je provaljeno do tla, a zadrzalo je samo nisu sa donje desne strane do nekadasnjih vrata.  Sa suprotne strane saglediv je romano-gotski jednostavan luk bez profilacije od nejednako postavljenih kamenih pragova, te nisa odmah do vrata i dva prozorska okna od kojih je veci veoma ostecen.  Romano-Gotski portal nad ulaznim vratima iako ostecen pruza najvjerodostojniju potvrdu o karakteru palate i njenoj dataciji. Vrata su bila izradjena od punog drveta a zaklavana sa po 4 klina u kamenom parapetu, cija udubljenja u kamenu su i danas vidljiva. Povrh toga postojala je i velika greda za zabarikadiranje koja se umetala po sredini vrata te nalijegala u udubljenje u zidu kako bi dodatno osigurala portal od upada pljackasa. Male nise pored vrata prakticno su bile koristene kako bi se na sto jednostavniji nacin bez otvaranja glavnog ulaza primile namjernice od prodavaca, kao sto je suho meso i riba, a da se pri tom domacini ne izlazu riziku da budu opljackani ili napadnuti. Druga mala nisa spolja je najvjerovatnije u kasnijem periodu zazidana. Krov je bio jednovodni i nagnut prema moru, sto je danas velika rijetkost na ovom podrucju gdje su svi krovovi dvovodni. Sudeci po krovnom pokrivcu obliznje crkve Sv. Ane koji je bio od kamena, kao  i na osnovu i drugih veoma starih rezidencijalnih objekata moze se zakljuciti da je i krov palate u prvobitnoj fazi bio od kamenih ploca i to autohtonog kamena.

Na osnovu analize sa lokacije februara 2018, zapazene su dvije etape gradnje objekta palate Sbutega. Prva bi ukljucivala veliko i visoko prizemlje te nisko potkrovlje koje je sa donje morske strane posjedovalo tri prozorska okna po svoj prilici za osmatranje i odbranu od potencijalnih pljackasa.  U prizemlju ka moru 2 prozorska okna od kojih je jedno bilo vece pribliznih dimenzija 100/80cm. i drugo od oko 40/40 cm. Na procelju ka Kotoru, bila su prema dispoziciji ulazna vrata sa portalom kao sto je prisutno na suprotnoj strani palate.Obja vrata bila su  simetricno postavljena, moguce postujuci vjerovanje da djavo ukoliko bi usao u kucu na istom pravolinijskom potezu bi i izasao te ukucani ne bi bili ugrozeni, dok mala odstupanja od pravog ugla prilikom zidanja zidova  po predanju kazuju da se uvijek izbjegavalo zidatu u ‘skvaru’ je u ‘skvaru’ cuci djavo.  Tavanice tog perioda bile su drvene oslonjene na kamenim konzolama zaobljenim  sa donje strane u obliku akantusovog cvijeta.  Na potkrovlju je bilo po 2 prozora ka strani od Kotora i 2 ka Prcanju od kojih jedan vecih dimenzija.  Izlazak u dvoriste je ostvareno putem uskih vrata ka brdu koja su danas zazidana, te je sluzilo za izlazak u pomocni objekat, najvjerovatnije stalu.

Druga faza gradnje, donijela je radikalne promjene u enterijeru, naime visoko prizemlje se podijelilo na dvije etaze kako bi se dobilo na prosirenju smjestajnog kapaciteta uslijed povecanja porodice a na ustrp zazidjivanja tri prozora i gornjih vrata ka brdu na kojima su postavljene kamene konzole za pridrzavanje greda. Promjene su vidljive i na romano-gotskom portalu, gdje je i on sve do luka morao bit zazidan kako bi se tavanice spustile nize, sto je i dan danas vidljivo. U drugoj fazi razvoja palate, tavanice su postale prakticno jako niske, ostavljajuci oko 200cm slobodnog prostora do greda. Obrada kamenih prozora bez posebnih parapetnih otvora na svim oknima te vrlo oskudnim i nadomjestenim na otvorima vecih dimenzija sugerise o etapnom, sukcesivnom razvoju palate i cestim prepravkama. Palata u svojoj bazi posjeduje dimenzije 9.5 sa 6m sto je veoma veliko za prosjecne velicine kuce ovog podneblja te upucuje na veoma dobro imucno stanje vlasnika-graditelja. Na podrucju se nalazi Crkva Sv. Ane koja sudeci po analogijama potice iz istog perioda te se moze smatrati da je  bila porodicna kapela. 

Lokacija Glavati je od velike vaznosti za cijelo podrucje Prcanja, zbog svoje istorijske ali i prirodne i ambijenalne vrijednosti. Dolina Svete Ane je predio sa svim odlikama kulturnog pejzaza. Suhomedje koje se stepenasto pruzaju pored imanja Sbutega, a na cijim se terasama i dan danas nalaze maslinjaci, zatim stara srednjevjekovna staza preko Prcanja koja je nekada povezivala Prcanj sa Kotorom, Stolivom i Lepetanima pravi je izvor za proucavanje nacina zivota u proslosti. Posjedovanje nekoliko slojeva arhitekture kako romano-goticke u brdu a renesansno-barokne pri obali, te Austrougarskog putnog graditeljstva u priobalju kao i  autohtonog nacina obrade pejzaza sa kanalisanim potocima i terasastim vrtovima, predstavlja izuzetni argument za  valorizaciju ove uvale kao kulturnog pejzaza od velike vaznosti za UNESCO-vo Prirodno i Kulturno-Istorijsko podrucje Kotora. Aktiviranje ove palate  za kulturne potrebe, i po misljenu stanovnika valorizovanje u svrhu ljetnjeg kampa studenata arhitekture koji ce raditi na regeneraciji pejzaza i odrzavanju srednjevjekovnih staza i monumenata a uz to dobiti sertifikat o autenticnoj gradnji Boke Kotorske pod mentorstvom restauratora, bilo bi od velike vaznosti za citavo podrucje Kotora. Najzad pruzilo bi i uvid u velike potencijale odrzivog razvoja a sve na uzajamnu korist kako ucesnika radionice tako i vlasnika imanja kojima bi se pored  usluge besplatnog odrzavanja imanja i isplacivala   naknada za koriscenje od strane studenata polaznika arhitektonske radionice. Tako bi cijelo podrucje dobilo na vecoj prepoznatljivosti i vaznosti te postalo model za pristup regeneraciji kulturnog pejzaza cijelog podrucja Kotora.

Nazalost gradnja na ovom podrucju koja je pocela infrastrukturnim radovima a unistila do sada vec citav dio vrtova sa terasama i ozidanim potokom, prijeti da devalvira cijelo podrucje koje je  jedna zatvorena i unikatna enklava kulturnog pejzaza koji se pruza u punoj sirini od mora pa sve do brda. Dolina Svete Ane –Glavati je neizmejrno vrijedno podrucje koje svjedoci o istorijskom razvoju seoskih aglomeracija uz more Boke Kotorske. Zbog vrijednog  autenticnog pejzaza, kao i svoje kako istorijske, pejzazne i prirodne vrijednosti pod hitno se mora pristupiti uticaju na kulturnu Bastinu pri aktuelnim prostornim intervencijama izradom HIA studije kako bi joj se sacuvala izuzetna univerzalna vrijednost, koju kao cjelina posjeduje u sklopu zasticenog UNESCO-vog podrucja Kotora.


 

KAKO DA CITIRATE OVAJ CLANAK

Kusevic, B. (2018). Rusevine palate Sbutega - Glavati-Prcanj. istorijska i arhitektonska analiza.

‘‘The Archive of Landscapes”  [datum].

POZADINSKA KARTA

David Rumsey Historical Map Collection | The Collection; (1693) Disegno Topografico del Canale di Cattaro, Montenegro; Coronelli, Vincenzo (1650-1718).